Četvrti mirovinski stup, vlastita odgovornost i starosna mirovina
Kako se sada čini, starosna mirovina će postati tek jedna od mjera socijalne zaštite osiguravajući minimum životnog standarda umirovljenicima, a razlika između punih i prijevremenih mirovina će biti simbolična jednostavno zato što će sve državne mirovine biti premale. Ako mislite da se ovo neće dogoditi vama i u vašoj državi - sretno vam bilo. No vjerujemo kako nije pravo pitanje hoće li se ovo dogoditi - jer se već događa ili se najavljuje diljem EU i svijeta - nego kada će se dogoditi i kod nas.
Istina, ne možemo točno znati kada će i u Hrvatskoj državna mirovina pokrivati tek neki najnužniji životni minimum - iako ni sada prosječne mirovine nisu mnogo veće - no prilično je vjerojatno kako će većina ljudi trebati u većoj ili manjoj mjeri pored starosne osigurati si i privatnu mirovinu kao izraz vlastite odgovornosti prema sebi i društvu. U slučaju da će vam trebati dugoročna briga, zdravstvena njega i skrb sigurno je da će državni sustav - mirovinski i zdravstveni - osigurati tek ono najnužnije, a da će se za sve drugo posebno plaćati.
Nemoguće je sada znati kakva će biti nečija financijska, životna i zdravstvena situacija u kasnijoj dobi: neki će imati veliku mirovinu ili će si stvoriti značajnu ušteđevinu za tu svrhu (sa ili bez financijskog planiranja privatne mirovine) dok će drugi ovisiti tek o državnoj mirovini; jedni će uživati dobro zdravlje (rezultat dobrih gena ali i stila života u ranijoj dobi) dok će drugima ustrebati veća ili manja zdravstvena njega; nekima će obitelj osigurati brigu i podršku dok će se drugi morati osloniti samo na sebe.
Sam pojam dugoročne njege kao i očekivani troškovi mirovina variraju od zemlje do zemlje baš kao i udio vlastitog financiranja tih troškova koji iznosi od npr. pet posto u Norveškoj preko dvadesetak posto u SAD i Italiji do četrdesetak posto u Grčkoj. Ipak, osim različitih mirovinskih sustava sve ove zemlje imaju razvijene mogućnosti u obliku mnogobrojnih financijskih instrumenata, proizvoda i usluga namijenjenih umirovljenicima i osobama u starijoj dobi. I u Hrvatskoj se ta grana financijske industrije polako razvija no do pravih programa privatne mirovine još ćemo morati pričekati. Možda pristupanje EU i očekivana konkurencija pokrenu kola u pravom smjeru. Živi bili pa dodatnu privatnu mirovinu vidjeli!
Postavlja se pitanje i izgubljenih godina za sve one koji su sada nezaposleni pa tako nemaju niti uplate u svoj drugi obvezni mirovinski stup: ta mirovinska kapitalizirana štednja izravno ovisi o vremenu i visini uplata budućeg umirovljenika kao i o prinosima koje ostvaruje njihov mirovinski fond. Npr. ako ostanete bez posla onda više nema uplata na osobne mirovinske račune u drugom stupu pa će za te iznose biti i mirovina manja, a to se ne može nadoknaditi kada se ponovno zaposlite. Zato je koristan i treći mirovinski stup u koji uplaćujete kada i koliko možete, a i prikupljeni iznos može se koristiti već sa 50 godina pa tako umanjuje rizik od povećanja dobne granice za umirovljenje.
U međuvremenu sve je popularnije promoviranje tzv. četvrtog mirovinskog stupa koji se svodi na produljenje radnog vijeka i posljedično kasniji odlazak u mirovinu te razne oblike povremenog ili djelomičnog rada (pa čak i volontiranja) za starije osobe. Sve ovo je napravljeno kako bi se skratilo vrijeme provedeno u mirovini koje se oduljilo samim produljenjem očekivanog prosječnog trajanja života i zadržavanjem iste dobi za odlazak u mirovinu.