Financiranje mirovine i načini obračunavanja starosnih mirovina
Prema nekim istraživanjima, prvi primjer isplate svojevrsne mirovine je zabilježen pet stoljeća prije početka naše ere kada novi babilonski kralj platio mirovinu Jehovi, bivšem kralju Židova. Stoljeće kasnije zabilježena je isplata mirovina u staroj Grčkoj, baš kao i prvi slučaj prijevare. Moderno mirovinsko osiguranje bilježi se od kraja 19. stoljeća kada je njemački kancelar Otto von Bismarck ustanovio cjeloviti sustav socijalne zaštite i mirovinskog osiguranja. Izvorno taj je sustav uključivao obvezno mirovinsko, invalidsko te zdravstveno osiguranje uz osiguranje od nezgode odnosno od posljedica nesretnog slučaja, a 1927. godine mu je dodano i šomažno osiguranje (tj. osiguranje za slučaj gubitka zaposlenja).
Danas je u u zemljama sa razvijenim tržištem kapitala te kulturom štednje i ulaganja za mirovinu mirovine su kombinacija državnog minimuma zaštite za pristojnu starosnu mirovinu i privatne mirovine. Najčešće se isplaćuju iz tri izvora:
- javno ili državno mirovinsko osiguranje
- mirovinsko osiguranje koje uplaćuje poslodavac
- privatno dobrovoljno mirovinsko osiguranje
U javnom ili državnom mirovinskom sustavu redovno se akumuliraju znatna novčana sredstva koja su dugoročna osnova isplate starosnih mirovina osiguranicima te su mirovinski fondovi često puta najveći igrači na tržištima kapitala. Dok je prvi mirovinski sustav von Bismarcka funkcionirao kao socijalno osiguranje sa velikom korelacijom između uplaćenih doprinosa i visine isplaćenih mirovina (starosna puna ili prijevremena), kasnija britanska verzija tog sustava iz četrdesetih godina dvadesetog stoljeća je, prema zamislima Williama Beveridgea, donijela dvije vrste primanja:
- paušalne mirovine,
- mirovine prema imovinskom stanju
Dok je von Bismarckov mirovinski sustav vezivao iznose uplata sa iznosom mirovina, Beveridgeov mirovinski sustav je financiran porezima i jamčio je minimalne prihode za najsiromašnije dijelove društva. Zato se paušalne mirovine isplaćuju svima jednako (svojevrsna uravnilovka britanskih mirovina prije komunističke uravnilovke u SSSRu), a starosna alternativa je visina mirovine u skladu sa ostalim prihodima i imovinom pojedinog umirovljenika
Kod isplate mirovine prema imovinskom stanju i prihodima u nekim zemljama se uzima u obzir i prihode para odnosno partnerova imovina i prihodi, npr. u Nizozemskoj. Oba sustava imaju očite prednosti i slabosti, pa tako danas nema mirovinskog sustava koji bi bio temeljen isključivo na jednom od ovih modela već je uglavnom riječ o kombinacijama navedenih. Do polovice dvadesetog stoljeća mnoge su zemlje prešle sa sustava univerzalnih mirovina na temelju paušalnog iznosa mirovine ili visine u odnosu na imovinu i prihode na mirovinski sustav temeljen na mirovini u skladu sa uplaćenim doprinosima. Ukratko, birtanski neučinkoviti sustav zamijenjen je njemačkim učinkovitim.
Glede primanja iz sustava temeljenog na doprinosima poslodavca on je u različitim oblicima prisutan u mnogim zemljama svijeta, pa i u začecima u Hrvatskoj, a razlike su uglavnom radi li se o mirovinama za mala i srednja poduzeća ili o planiranju privatne mirovine za velika poduzeća i kompanije.
Što se tiče teme privatne mirovine, evo nekih primjera sa područja bivše države: u Hrvatskoj, u Srbiji, u BiH te u Sloveniji. Iako se situacija sa državnim mirovinama u ovim zemljama ne razlikuje previše glede omjera prosječne plaće i prosječne mirovine velike su razlike kako u kulturi štednje i investiranja tako u mogućnostima planiranja privatne mirovine.